Kočenje čeljustima i bubnjevima
Bubanj-kočnica je sastavljena od bubnja od sivog lijeva i polukružnih čeljusti za kočenje. Bubanj je čvrsto spojen s kotačem i okreće se s njim. Kad se ukoči bubanj, znači da se zaustavlja i okretanje kotača. Trenje, koje je potrebno za kočenje, uzrokuju s unutrašnje strane bubnja čeljusti kočnice smještene na nosaču kočnice. Nosač je čvrsto pričvršćen na vozilo. Na polukružnim čeljustima od čelika ili lake kovine su zakovane ili zalijepljene kočne obloge, izrađene od materijala otpornog prema trošenju i temperaturi. Kod većine bubanj-kočnica su čeljusti na jednom kraju pričvršćene okretljivo, a na drugoj strani ih pri kočenju potisnik ili klip cilindra kotača (radnog cilindra) pritisnu uz bubanj. U hidrauličnim se kočnicama čeljusti pritisnu uz bubanj djelovanjem cilindra kotača, u kojem su dva klipa ili samo jedan klip, a drugi zamjenjuje gibljivo ugrađen cilindar, koji pritisne drugu čeljust. Kad tlak popusti (papučica kočnice se vrati natrag), povratne opruge povuku čeljusti u prvobitni položaj, tako da se više ne dodiruju bubnja. Ako su obje čeljusti na istom svornjaku i prema tome imaju isto okretište, kočnica u smjeru vožnje ima po jednu potiskivanu i jednu odvlačenu čeljust. Takvu kočnicu nazivamo simplex. U kočnici duplex svaka čeljust ima svoje okretište. Okretišta su jedno prema drugome, tako da su u smjeru vožnje dvije potiskivane čeljusti. To povećava silu kočenja. Potiskivanu čeljust naime moment trenja dodatno pritisne uz bubanj i tako pojačava silu kočenja, dok odvlačenu čeljust drži daleko od bubnja i smanjuje njezinu silu kočenja.
Vrste bubanj-kočnica
U suvremeno su konstruiranim automobilima bubanj-kočnice na prednjim kotačima još samo iznimka. Potisnule su ih disk-kočnice. Bubanj kočnice se slabo hlade i zato podliježu pojavi fadinga (popuštanja sile kočenja uslijed pregrijavanja), a osim tuga imaju i tu slabu osobinu da se same od sebe slabo čiste i zato im je učinak promjenjiv. Posljedica svega toga je da ih je teško održavati. Potiskivane čeljusti automatski ojačavaju vozačev pritisak na papučicu kočnice. Ako su na prednjim kotačima ipak bubanj-kočnice, onda one imaju dvije potiskivane čeljusti (duplex kočnice), jer su prednje kočnice opterećenije i ne blokiraju tako brzo. Duplex kočnice nisu tako primjerene za kočenje stražnjih kotača. U vožnji unatrag se smanjuje njihova sila kočenja. Može se lako dogoditi da ručna kočnica, koja po pravilu djeluje na stražnje kotače, s duplex kočnicama ne zadrži vozilo zaustavljeno na uzbrdici. Zato se po pravilu na stražnje kotače stavljaju simplex bubanj-kočnice. Bubanj-kočnica koja ima vrlo jak ojačivač, zove se duo-servo kočnica. Ona je napravljena tako da se potiskivana čeljust oslanja na odvlačenu, tako da i nju dodatno pritišće na kočni bubanj i na njemu uzrokuje ojačanje.
Kočne obloge
Za rad je kočnica vrlo važno kako su kočne obloge pričvršćene na čeljusti. Osim toga što moraju točno nalijegati na okruglinu u unutrašnjosti bubnja, moraju izdržati i velike temperaturne razlike. Obloge se na čeljusti lijepe ili zakivaju i obrađuju (tokare), dok ne dobiju točan oblik. Kad se zamjenjuju istrošene kočne obloge, treba dosljedno postupiti po uputstvima proizvođača i upotrebljavati samo dopuštene obloge. Kad se obloge istroše, po pravilu treba istodobno zamijeniti sve obloge na istoj osovini automobila. U svakome slučaju treba voditi računa o tome da pravodobno mijenjate kočne obloge odnosno cijele čeljusti, da zakovice ili čak gole čeljusti ne bi strugale po bubnjevima. Ogrebotine i žljebovi koji od toga nastaju na bubnjevima, osjetno smanjuju kočni učinak.