Problemi s težinom
Kod većine osobnih automobila, veći dio težine putnika i prtljage pritišće na stražnju osovinu. Ta težina, takozvano opterećenje automobila, može biti vrlo različito, ovisno o trenutnom broju putnika i prtljage. Zbog toga je pravilno usklađivanje opruga i amortizera osjetljiv konstrukcijski problem: ne smiju biti premeki za potpune opterećen automobil, ni pretvrdi kad se vozi samo vozač. O pravilnom usklađivanju i vođenju stražnje osovine ovise i vozne osobine automobila, a s tim i sigurnost vožnje. Stoga se ne treba čuditi da su automobilske tvornice širom svijeta izradili bezbroj različitih konstrukcija stražnje osovine.

Pojedinačno ovješeni stražnji kotači
Dvostruka poprečna ramena
I kada uslijed neravnina na cestama titraju na oprugama, stražnji kotači moraju biti što usporedniji s uzdužnom osi vozila. Da bi ramena mogla dobro voditi kotače i pri dugim hodovima opruga, važno je da ramena ne budu prekratka.
Oscilacijska osovina s dva zgloba
Dugo vremena se oscilacijska stražnja osovina smatrala velikim napretkom. Nasuprot krutoj osovini, njezina je prednost da je pogon osovine čvrsto pričvršćen na karoseriju. Pogonska vratila vode po zglobovima do pojedinačno ovješenih kotača. U početku su za pruživost upotrebljavane lisnate opruge, a kasnije zavojne. Dalji razvojni stupanj oscilacijske osovine je bila Mercedes-benzova oscilacijska osovina s jednim zglobom, ali budući da se kotačima stalno pri osciliranju mijenja nagib većina tvornica ih je zamijenila kosim ili uzdužnim ovjesima.
Uzdužna ramena
Okretište dvaju ramena je usporedno s poprečnom osi vozila. Pri vertikalnom gibanju se ne mijenja ni trag kotača ni nagib.
Kosa ramena
Radi boljeg bočnog vođenja stražnjih kotača, mogu se ramena kotača ugraditi tako da njihovo okretište bude smješteno koso na poprečnu odnosno uzdužnu os vozila.